Emocionalna zavisnost i očaj

Kada detetu nedostaje sigurnost, ono je usredsređeno na “preživljavanje”, odnosno: na svaki način pokušava da ugodi starijima. Tako su naučena da se osećaju loše, a takođe i napušteno, usamljeno, neshvaćeno. Tako su naučena da osećaju svoju inferiornost i da moraju dokazivati da su vredna ljubavi.

Kada postanu odrasli, psiha nije svesna da je „rat gotov“. Pošto nikada nisu našla sigurnost na dubokom nivou, nastavljaju da svima udovoljavaju neselektivno. Tako su se mnogi navikli da je ljubav više bol, da se mora zaslužiti potiskivanjem sebe, onog pravog. Uvučeni su u živi pesak istom dinamikom odnosa koja su postojala u detinjstvu.

Tako nastaju osobe koje su nepredvidive, koje nestaju, nesigurne su, kritične, agresivne ili povučene.

Emocionalna zavisnost sugeriše da odvajanje od roditelja još nije zaista došlo, jer “dete” nije dobilo pažnju, prihvatanje, osetljivost i zaštitu koja mu je bila toliko potrebna.
I sada je odrasla osoba, ali njegova potrebu za mamom ili tatom, zamenila je potreba za partnerom. Očekuje da partner/partnerka postane “majka” i “izgradi” sve što nije potpuno. Ponekad se šema okrene naopako, pa te osobe, u očaju da dobiju toplinu i ljubav, pronađu nekoga kome je sami daju i ne zahtevajući ništa zauzvrat…

Ostavite komentar

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s