“LUTKA
Takva žena igra ulogu nekakvog “slatkog, lutkarskog” stvorenja, pokušavajući da uskladi sliku koju njen voljeni muškarac ima o njoj, prilagođavajući se na taj način njegovim fantazijama o ženstvenosti. Spolja, ona može izgledati nezavisno i uspešno, a može čak biti i predmet zavisti. Ali iznutra njen identitet ostaje slab i zavisan, jer ona stalno pokazuje drugima da ne shvata da to zaista jeste.
Ona je poput manekenke čiji identitet definiše i oživljava pogled fotografa. U stvari, ona je lutka. Koliko je žena tako živelo veći deo svog bračnog života, bile su šarmantne saputnice svojih muževa i divne domaćice u kući, da bi sredinom života ostale bez ičega – razvedene, sa minimumom mentalne snage, na najnižem stepenu individualnog razvoja? Ovaj obrazac je vrlo jasno prikazan u Ibzenovoj drami “Kuća za lutke.”
STAKLENA
Druga vrsta je žena koja je slaba, stidljiva, povučena iz života i često živi u svetu svojih fantazija. To je veoma dobro prikazano u drami Tenesija Vilijamsa “Staklena menažerija.”
Ovakav obrazac doživljavaju mnoge žene, ali po pravilu ne zna se ništa o tome, jer ga drže u tajnosti. Ali kada se njihov svet fantazije sruši kada se suoče sa stvarnošću, često dolaze na terapiju. Jedan od načina da se sakriju od stvarnog, spoljašnjeg sveta je odlazak u svet knjiga, posebno u svet poezije i fantazije.
LEBDEĆA
Još jedan obrazac je žena koja “lebdi u vazduhu”. Takva žena živi impulsivno, slobodna je kao vetar i nekontrolisana, kao uzburkana struja. Deluje spontano i slobodno, vodi buran i uzbudljiv život za nju, prateći hir trenutka i situacije. Uzdižući se u transcendentalne visine, ona živi u prostoru mogućnosti.
Takve žene često imaju razvijenu intuiciju i sklonost misticizmu, umetničke duše, lako se predaju letovima mašte i postoje na granici nesvesnog i njegovog arhetipskog područja. Ove osobine dele sa stidljivom i krhkom ženom, ali za razliku od njih, nisu nimalo plašljive i povučene i ne kriju se od sveta. Umesto toga, one se uzdižu i bezobzirno lebde kroz retki prostor, često tražeći da iskuse smrtni drhtaj osećaja opasnosti koja se pojavljuje.
Anais Nin lepo je opisala ovaj način života u svom romanu “Špijun u kući ljubavi.”
BEZVREDNA
Bezvredni sledeći tip je žena koja, stideći se svog oca, postaje izopćenik od društva ili se sama pobuni protiv njega.
Ovaj obrazac je više puta opisao Dostojevski, otkrivajući ga na primeru ženskih likova u svojim delima; istovremeno su očevi ovih žena patili od ove ili one zavisnosti. Unutar svake žene ovog tipa često postoji „poniženi čovek“ – poput junaka Dostojevskog, koji cinično odbija i mogućnost da prihvati pomoć i mogućnost da promeni sebe i društvo koje ga je odbacilo. Takve žene često vode inertan, pasivan život; dešava se da padnu u zarobljeništvo zavisnosti od alkohola ili droge, da se bave prostitucijom ili stupe u zavisnu ljubavnu vezu.
Može desiti da se udaju za muškarca koji liči na oca i da se troše, depresivne su i upuštaju se u mazohizam zbog neispunjenosti u životu i međuljudskim odnosima.
Navedeni obrasci se ne nazivaju „tipovima“, već su fenomenološki opis četiri inherentno različita načina života žene. Nijedna od njih ne isključuje drugu: većina žena u nekom trenutku svog života prepoznaje manifestaciju svakog obrasca. Ali može se desiti i da jedan prevagne. Štaviše, neki od ovih različitih obrazaca imaju zajedničke karakteristike.
Sledeće četiri varijante pripadaju obrascu “oklopljene Amazonke”. Slika Amazonke može poslužiti kao mitološki izraz načina života mnogih žena koje se nesvesno identifikuju sa muškošću.
SUPER ZVEZDA
Možda je najčešća reakcija žene na neodgovornog oca želja da uradi ono što njen otac nije uradio i što nije postigao u društvenoj ili profesionalnoj sferi. Osećaj identiteta i odnosa prema poslu koji otac nije uspeo da postigne, postiže ćerka.
Međutim, sklonost ka nadoknađivanju očevih nedostataka često dovodi ćerku do preteranog rada i težnje ka preteranom uspehu. Ovaj obrazac ponašanja je sada dobro poznat kao radoholičarski obrazac. Često žena ostaje prazna, lišena veze sa sferom svojih osećanja i instinkta.
To se često završava depresijom i gubitkom smisla života, jer na kraju poistovećivanje sa poslom nije dovoljno. Roman Silvije Plat “Ispod staklene tegle” otkriva ovu vrstu ponašanja, kao i njegove inherentne nedostatke.
POSLUŠNA KĆERKA
Još jedan primer amazonskog uzorka može se videti u filmu “Licem u lice” Ingmara Bergmana.
Pokorna, poslušna kćerka pada u nemilost drugih, ometajući razvoj sopstvenih kreativnih sposobnosti i međuljudskih odnosa.
U izvesnom smislu, žena je skrivala svoje stvaralačke sposobnosti iza monaške odeće, pa su one ostale neostvarene. Pošto je bila vredna učenica u školi, osećala je da mora da se ponaša tako da nastavnici budu zadovoljni njom, a da takođe igra i ulogu poslušne kćerke. Istovremeno je sigurno predosećala da će na kraju morati da sve napusti i izgradi svoj život.
Stoga je pred njima stalno osećala krivicu, jer je morala da ih napusti i živi sopstvenim životom, da bi se oslobodila očevih projekcija. Ali i ona se osećala krivom pred sobom, jer ih do sada nije napuštala. Stoga je postojao samo jedan izlaz – ostati izolovan, odnosno sakriti se iza monaške odeće.
MUČENICA
Druga vrsta „amazonke“ je slika mučenice. Takav stil života karakteriše neaktivnost i pasivna ogorčenost, a najčešće je na licu takve žene uočljiva maska da je osuđena na patnju. Ova vrsta žene prikazana je u “Juliji i duhovima” Federika Felinija.
Glavna karakteristika „mučenice” je preterana predusretljivost u ulozi žene ili majke, ili u obe uloge istovremeno. Obrazac mučenice-majke često se javlja kod žene koju je kao dete majka oštro kritikovala i grdila, a otac je bio preslab i malodušan da bi se zauzeo za nju.
Žene tipa „mučenice” nesvesno preuzimaju majčinsku ulogu u odnosu na svoje muževe, koji se često svode na položaj sinova. Aleksander Loven je opisao ovaj obrazac u svojoj knjizi “Ljubav i orgazam”, tvrdeći da su glavne karakteristike u strukturi ove vrste ličnosti samoodricanje i samopožrtvovanje, pa otuda i uloga mučenice.
RATNICA
Druga vrsta ćerkine reakcije na neodgovornog i slabog oca je da postane veoma jaka i svrsishodna. U ovom slučaju, kćerka se protivi svakoj iracionalnosti koju uočava u svom ocu, smatrajući to manifestacijom degeneracije, i bori se protiv njega. Ovaj tip žene opisan je u romanu Klajva Stejplsa Luisa “Pre nego što imamo lica”, koji je njegova verzija mita o Kupidonu i Psihi, ispričana iz perspektive jedne od zavidnih sestara.
Često se takve žene zadavljuju, pridržavaju se krutog principa – uradi ili umri. Za ženu koja živi po ovom šablonu, život se pretvara u ozbiljan test i beskonačan niz bitaka koje treba dobiti, a radosti u životu nema. Sumorna i nemilosrdna, ona samo juri napred, ne obraćajući pažnju ni na osećanja ni na svoju žensku suštinu, skrivenu teškim oklopom. Ona ne teži da poseduje pravu moć ženskog prihvatanja, već to smatra manifestacijom pasivne slabosti. Možda je to obrazac koji su mnoge militantne žene formirale dok su utvrđivale svoju ravnopravnost sa muškarcima i poništavale njihovu osetljivost, povodljivost i slabost.”
👇🏻
Linda Schierse Leonard, filozofkinja, koja se školovala za jungovskog psihoanalitičara na Institutu C. G. Jung u Cirihu
