U prethodnih osamdeset studija detaljno su registrovane promene u reproduktivnom zdravlju muškaraca u posmatranim periodima, pa je uočeno da decenijama postoji trend opadanja broja (i vitalnosti) spermatozoida, kao i opadanja nivoa spermatozoida. testosterona, tzv. “muški” polni hormon u krvi subjekta. Istovremeno, primećena je sve veća učestalost urođenih defekata muških mokraćnih i polnih organa, na primer hipospadija, anomalija u kojoj otvor uretre nije na svom uobičajenom mestu na vrhu penisa, ili kriptorhizam, pojava u kojoj se testisi ne spuštaju u skrotum na pravilan način i u optimalnom vremenu.
Pored ovih medicinski važnih podataka, u istraživanjima o zdravlju muškaraca redovno je merena i beležena još jedna grupa podataka koja na prvi pogled nije imala neposredne zdravstvene konotacije: podaci dobijeni merenjem dužine penisa. Ajzenberg je primetio da su ovi brojevi registrovani samo u ranijim istraživanjima, ali ih do sada niko nije sistematski i kontinuirano pratio u dužem vremenskom periodu, niti analizirao njihov odnos sa drugim promenama u posmatranim parametrima reproduktivnog zdravlja muškaraca.
Kada su Ajzenberg i saradnici konačno odlučili da obrađuju i analiziraju podatke o dimenzijama penisa dobijene iz velikog broja ranijih studija rađenih pre više od pola veka, a imajući u vidu trendove uočene u drugim pokazateljima reproduktivnog zdravlja muškaraca, pretpostavili su da će rezultati pokazati kako je došlo do smanjenja dužine penisa, pre svega zbog izloženosti negativnim uticajima okoline.
Međutim, ono što su otkrili prilično se razlikovalo od trendova u drugim oblastima muške plodnosti i zdravlja: ispostavilo se da dužina penisa u erekciji nije sve manja, već upravo suprotno: vremenom postaje sve duža.
Tačnije, u poslednjih 29 godina porasla je sa prosečnih 12,1 cm na prosečno 15,0 cm, odnosno za 23,96%.
Izvor: https://www.bug.hr/znanost/je-li-veliki-penis-razlog-za-zabrinutost-i-zasto-jest-32195
