Dnevne arhive: 12/03/2023

Psiholog Mihail Labkovski objašnjava šta muškarce odbija kod žena 

Psiholog kaže da je sa pozicije muškarca – jako odbojno da majka krije da ima dete, jer “normalna” majka ne može da ne spomene svoje dete u toku razgovora. Dete je prirodan deo majčine svakodnevice, pa će čovek, ako ćutite o tome, pomisliti: ili vi sami niste nezainteresovani za svoje dete (što plaši) ili ga smatrate osobom koju će to uplašiti (što odbija i vređa).

  • Sada će mi verovatno mnogi zameriti: ne može da se priča o novcu, ne može da se priča o ozbiljnim namerama, ne može o svojoj prošlosti, ne može o problemima… O čemu onda možete da pričate? Ja ću odgovoriti na to. U početnoj fazi veze važno je da se oboje dobro upoznate kako biste razumeli da li ste zaista par ili ste različiti tipovi ljudi. Pričajte o svojim hobijima, o tome šta vas raduje ili uznemirava, o svom detnjstvu, o prijateljima, ali ne pokušavajte da budete previše dobri ili da se predstavite u najboljem svetlu. Ne možete ceo život stajati na prstima, a razočarenje je uvek bolnije nego ako se u početku predstavite stvarnim, slikom onoga što jeste. Ovo je tajna uspešnih srećnih odnosa: međusobna iskrenost partnera i otvorenost. Budi svoja i muškarac će ili voleti pravu tebe ili neće, ali zašto ti treba osoba koja te ne voli – lepu, prirodnu, jedinstvenu? Pustite ga da ide svojim putem i traži svoju sreću, a vi ćete sigurno pronaći svoju – piše Mihail Labkovski.

Извор: Psiholog Mihail Labkovski otkriva šta muškarce odbija kod žena – Telegraf.rs

Tajni život suterena

“Je l` ostaješ kod nas? Već kasno je za san
Mislim i onako na tebe ceo dan
Prošli smo već ovo
Nekoliko puta
I nije me strah
Nego žao mi što lutaš

Sišao sam dole
U tajni život suterena
Prepune fioke
Tu žive oni kojih nema

Rafal sećanja
Prašina iz detinjstva
Otrovani pas
Slike, ploče, pisma

Vreme utrne
Što ne izleči
Usput pobije
Ko se ispreči

Skitamo po vodi
Srednjim Dunavom
Padne mi na pamet da sve je trebalo
Ranije da prođe
Ranije da znam
Ranije da počnem
Da predosećam

Tako mi nedostaješ

Pronađeš na meni svoje strahove
Govoriš da treba
Kažem ne umem
Ne umem da volim, a da odlazim
Ne umem da moram, a da uradim

Kad umor pobedi ona tiho uzdahne
Ne ume da kaže, ni da pobegne
Zamisli se i ćuti
Gleda daleko
Zna sad
Kuća mi je tamo gde mi je i brod

Tako mi nedostaješ”

( Sa koncerta Nikole Vranjkovića u Klubu Fest, Zemun, 11.03.2023. godine)

2001: Odiseja u svemiru – simbolika oblika i pokreta

Odiseja u svemiru Stenlija Kjubrika već u prvim kadrovima nagoveštava šifru, kojom će se na kraju razrešiti mentalna shema Kjubrikovog epohalnog poduhvata.
Naročitog udela imaće u tome i psihoanaliza, ali ne psihoanaliza frojdovsko-lakanovske linije, koja još uvek opseda umove modernih teoretičara filma, već, pre ona jungovsko-antropološka, čiji je pripadnik i Edinger, od koga smo pozajmili uvodni citat.
Ali psihoanaliza ne može sve. Njen osnovni materijal je kulturna antropologija u širem smislu.
Jung i sam ističe da se ispod njegovog analitičkog umovanja rasprostire ogromno i gotovo beskrajno duboko nasleđe antropološke naravi. Isto tako, rezultati psihoanalize vode u numinozno, religijsko, u poimanje Boga.
Jungova psihoanaliza kreće se između antropološkog iskustva i religijskog ishodišta; izmedju kolektivno nesvesnog, arhetipa i Slike Gospodnje.

Tako je i Lakan pokušao da posreduje izmedju psihoanalize i lingvistike; izmedju Frojda i Sosira. U analitičkoj psihologiji uglavnom se radi o simbolima a ne o znacima i stoga je semiologija nemoćna na polju analize konkretnog materijala.
Znak se bitno razlikuje od simbola po tome sto je proizvoljan (arbitraran) i što označitelj i označeno ostaju jedan drugome tuđi, dok simbol predstavlja homogenost označitelja i označenog u smislu dinamičnosti organizacije pise Žilber Diran. Na to misli i sam Jung kada zaključuje: “Pojam simbola, po mom shvatanju, razlikuje se od pojma običnog znaka. Simbolično značenje i semiotičko značenje su sasvim različite stvari (et passim).”

Извор: 2001: Odiseja u svemiru – simbolika oblika i pokreta | PULSE Magazin