“Transformacija je za nas uvek težak proces kontemplacije i opažanja, jer psiha teži da se vrati najstabilnijim oblicima, po pravilu starim, proverenim u vrtlogu vremena. Novi oblici su nestabilni i opasni po tome što mogu dovesti do gubitka osećaja identiteta, čineći nas podložnim jakim emocijama i osetljivim na volju drugog na preteći način.
Stoga, u našim konvencionalnim načinima komunikacije, mi težimo da radimo u okviru pogodne, odabrane strukture. Možemo biti ljubazni, možemo prepoznati svoje određene uloge, možemo se ponašati dobronamerno ili prosto drugačije.
Naprimer, jedan par može neprestano i ljubazno da se „šali“ na račun jedno drugom u javnosti i negira da takvo ponašanje može ukazivati na obostrani prezir i želju da se jedno drugo ponize, jer takvo priznanje destabilizuje njihovu vezu.
Međutim, analitičko ispitivanje takvih interakcija pokazuje da takvo “ljubazno”, u stvari, neprijateljsko ponašanje i služi kao odbrana od uvlačenja u duboke i opasne nivoe, na kojima ljudi moraju preuzeti odgovornost za ona područja psihe koja, ne samo da skrivaju ljutnju i druge negativna osećanja, već sadrže i istinsku nekontrolisanost, ludilo.
Transformacija u odnosima može početi samo sa saznanjem koje nesvesno projektujemo na drugu osobu, iskrivljujući na taj način realnost onog drugog kao i svoju. Kada projektujemo, skloni smo da umanjimo ili poboljšamo identitet drugih, pod pretpostavkom da zapravo znamo prirodu i motivaciju njihove interakcije sa nama. Sopstvena stvarnost druge osobe nije sasvim izvesna u našim umovima, ali što je još važnije, neshvatljiva priroda druge osobe čak se i ne razmatra.
Drugim rečima, kroz projekcije „znamo“ samo fragmente istine o drugom i, samim tim, negiramo duhovnu suštinu njegovog bića. Znači, što više uklanjamo projekcije i prepoznajemo stvarnost druge osobe, to je njen autoritet bogatiji, a odnos se poboljšava.”
👇
Nathan Schwarz-Salant, jungovski analitičar i pisac
