Mrtvi Kanal / Grč ‘Mrtvi Kanal / Grč’ – riječki post-punk spomenik

Mrtvi Kanal bila je vrlo vjerojatno jedina punk i post-punk grupa koja je u instrumentariju našla mjesta za električnu harmoniku Srećka Gaćeše koji je sa svojom dugom kosom podsjećao na nekog starog hipija zalutalog među punkere, no možda i ubojitije oružje bili su njihovi lyricsi, ukorijenjeni u mladenački angst, otuđenost, ali i u savršeno precizno seciranje svakodnevice koje i nakon četiri desetljeća zvuči bolno poznato, pa i aktualno. Pokojnom Diegu Kernalu jednako ste vjerovali kada je opisivao menze i zadimljene krčme u kojima radnička klasa ruši posljednje snove o boljem životu (‘doš’o sam u grad iz pasivnog kraja, vidio nebodere i fina odijela/želio sam kola, žene u krznu, kad kući se vratim da budem glavni’), besmisao vojske i vojnog roka (‘samo tijelo korača u koloni’) ili traganje za vlastitim mjestom u jednom čudnom, sve šizofrenijem okruženju (‘guše nas kravate robova za plate’). Povremeno, na primjer u „Menzi“ i „Slici na mramoru“, Mrtvi Kanal pjevao je o manje-više istim temama kojima su se desetljeće, desetljeće i pol ranije bavili redatelji crnog talasa, dok mi je u uvodnoj „Oglasi“ zahvaljujući stihovima ‘povoljno se prodajem jeftino me kupite’ zazvučao poput rezigniranijeg i raspižđenijeg brata antijunaka iz Stublićevog klasika „Neprilagođen“.

Izvor: Mrtvi Kanal / Grč ‘Mrtvi Kanal / Grč’ – riječki post-punk spomenik – ravnododna