Dnevne arhive: 06/11/2022

Biološki minimum CO2

Sve maske su pale.

Alarmisti klimatskih promjena u mainstream medijima otkrivaju svoje prave motive. Novi izvještaj koji je napisao Carl Zimmer iz New York Timesa sugerira da je proces “ozelenjavanja” Zemlje sa CO2 strašna stvar koja se mora preokrenuti. U članku se tvrdi da je “globalno ozelenjavanje” uz pomoć emisija ugljičnog dioksida, “strašno” na duge staze. Biljke ne smiju slobodno rasti s obilnom količinom ugljičnog dioksida u atmosferi. Očito, borba protiv “klimatskih promjena” zapravo je varljiva priča o iskorjenjivanju neophodnog spoja (CO2), tako da biljni život počne propadati i planet postane pust i prazan. Alarmisti klimatskih promjena su proglasili ugljični dioksid jednom vrstom zagađivača, iako sadrži dvije od najvažnijih molekula za sam život. Ako bi se razine ugljika smanjile na gotovo nulu, planet bi postao hladan i/ili sušan, neplodan, depopuliran, siromašan hranjivim tvarima, siromašan raznovrsnošću hrane i konačno sa manjkom kisika.

— Read on www.meteologos.rs/bioloski-minimum-co2/

Umetnost veštačke inteligencije: otvara se nova linija fronta za zaštitu autorskih prava

Stvaranje dela korišćenjem veštačke inteligencije unelo je zabunu u zakone o autorskim pravima jer kreativni radovi ispunjavaju uslove za zaštitu autorskih prava samo ako su originalni, a većina definicija originalnosti zahteva čoveka autora.
Zato vlasništvo nad autorskim pravima nad kompjuterski generisanim delima do sada nije bilo važno jer je program bio samo alat za podršku kreativnom procesu, slično kao olovka i papir, a zakoni širom sveta priznaju da samo dela napravljena od strane ljudi mogu biti zaštićena autorskim pravima.
Ali sa najnovijim vrstama veštačke inteligencije, kompjuterski program više nije alat jer donosi mnoge odluke uključene u kreativni proces bez ljudske intervencije. Zato je potrebno utvrditi u kojoj kategoriji je delo stvoreno veštačkom inteligencijom.

Izvor: Umjetnost umjetne inteligencije: Otvorena nova bojišnica za autorska prava

Vremenska mašina 

Osim u mislima, nije bilo pokušaja da se naprave vremenske mašine. No, to ipak nije nemoguće, makar u teoriji relativnosti Alberta Ajnštajna. Po njoj, ako bi se brzi svemirski brod kretao relativističkom brzinom bliskom brzini svetlosti od 300.000 km/s, više vremena bi proteklo na Zemlji nego na vasionskom brodu. Ta pojava, predviđena relativističkim jednačinama, naziva se dilatacija vremena i proističe iz činjenice da svaki referentni sistem u Ajnštajnovoj fizici ima svojstveno vreme.
Ova ideja podstakla je nove misaone eksperimente od kojih su poznatiji paradoks vremenskog turiste, paradoks blizanaca, paradoks dede…

Izvor: Vremenska mašina – ELEMENTARIJUM