Populisti protiv izborne volje – Jan-Werner Müller 

Važno je imati na umu da populistička retorika urušava demokratsku političku kulturu zemlje čak i ako se izbori ne završe pobunom u stilu šestojanuarskog napada na Kapitol. Populistički političari indoktriniraju pristalice tako da nikada ne veruju sistemu i uvek prvo pretpostave da izbornim rezultatima iza scene manipulišu razne elite. To ne znači da su izborni zakoni i procesi savršeni i bez nedostataka.
U Sjedinjenim Državama može se kritikovati sve, od propisa koji regulišu finansiranje kampanja do praktičnih teškoća građana koji pokušavaju da glasaju (mnoge od tih teškoća posledica su zakona donetih upravo da bi se otežalo učešće na izborima). Ali postoji velika razlika između kritike nedemokratskih odlika sistema i odbacivanja čitavog procesa kao nedemokratskog samo zato što ste izgubili izbore. Utemeljena kritika osnažuje demokratiju dok je proglašavanje izbornog procesa za prevaru potkopava.
Poricanje izbornih rezultata je naročito verovatno ako je izborno telo polarizovano, jer se tako otvara prostor za političke preduzetnike kao što su Trump i Bolsonaro (ni jedan ni drugi ne vezuju svoju sudbinu za političke partije). Bolsonaro je prelazio iz jedne partije u drugu, a tokom dve godine mandata nije pripadao nijednoj partiji. Trump dominira u Republikanskoj stranci, ali nikada joj nije bio lojalan (nekada je bio demokrata). Obojica su stekli mnoštvo vernih sledbenika koristeći društvene mreže i tako se oslobodili potrebe za podrškom partijskog aparata koji je nekada bio preduslov za ozbiljnu političku mobilizaciju.
U odsustvu funkcionalnih partija, ni jedan ni drugi u sopstvenom političkom bloku nemaju nikoga ko bi ih mogao obuzdati; takođe, ni jedan ni drugi nemaju nikakvu filozofiju vođenja države ili konzistentan politički program. Obojica, zapravo, vode lične kulturne ratove bez kraja; da imaju politički program do kog im je stalo, možda bi bili spremni da se povuku i prepuste vođstvo rivalu iz sopstvenih redova koji ima više izgleda da pobedi na sledećim izborima i program sprovede u delo. Od takvih figura može se očekivati da će ići na sve ili ništa i uporno poricati poraz iako dobro znaju da su izgubili. Mnogo teže posledice proizvode reakcije njihovog okruženja. Trump je uspeo da prihvatanje velike laži pretvori u lakmus test za pripadanje Republikanskoj stranci. Otuda mnogi od republikanskih kandidata za visoke funkcije odbijaju da se izjasne da li su spremni da se pomire sa izbornim porazom u novembru.
Bolsonarizam u Brazilu je manjinska pozicija, ali njegov protagonista se trudi da pridobije vojsku, a već uživa široku podršku među pripadnicima policije. Ono što populisti nazivaju „tihom većinom“ zapravo je grlata manjina, kao u slučaju Trumpovih i Bolsonarovih pristalica. I mada manjine imaju puno pravo da se čuje i njihov glas, stvarna većina nema pravo da ćuti pred manjinom koja postaje antidemokratska i nasilna.

Извор: Populisti protiv izborne volje – Jan-Werner Müller – Peščanik

Ostavite komentar

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s