Lidija Deduš: Kurcobolja

Neki su ljudi, jednostavno, stvoreni za samopouzdanje i ono im oduvijek dobro stoji. Valjda su ih tako odgajali roditelji, možda su ih (nezasluženo) hvalili, možda su im povlađivali ili ih razmazili, ili je možda i to samopouzdanje fasada iza koje se kriju pljesnjivi zidovi – ne znam. Moje samopouzdanje nikad nije bilo niti ta fasada, više je ličilo na loše ofarbane zidove s kojih se cijedi boja. I tako je bilo sve dok nisam, valjda s godinama i iskustvom, možda i nekom skromnom mudrošću, shvatila da me, u stvari – boli kurac.

Kurcobolja je divna ljudska osobina, ako ne uključuje nanošenje boli i nepravde drugima. Kurcobolja dolazi s godinama i, najčešće, iznenada. Čovjek odjednom postane svjestan da ga boli kurac hoće li netko kritizirati njegov izgled i rad, hoće li mu netko dati pravo na školovanje, hoće li mu netko zakerati što, umjesto ašova, mlati knjigom, što spava do deset, što je mlijeko bijelo, što je jaje cijelo. Kurcobolja nije boljka, ona je lijek. Kurcoboljom se liječi manjak samopoštovanja zbog neoprane kose, viška kilograma, hrapavih peta, neodrezanih noktiju, bubuljice na bradi, hormonalnih tjelesnih mirisa koji se nikakvim dezodoransima ne mogu ukrotiti, jer ne mogu. I povrh svega, s kurcoboljom se dolazi kući nakon preteškog tjedna i migrena na poslu s ljudima koji nikad nisu upoznali blagodati kurcobolje, i pogleda se u ogledalo i samom sebi se kaže: Baš si mi danas nešto lijepa, Lidija.

Извор: Deduš: Kurcobolja – nomad.ba