“O braku nikad nisam razmišljala kao o nekoj vlastitoj potrebi ili destinaciji koja je nužna da bih se osjećala dobro, ostvareno ili potpuno. Ali znala sam da želim imati djecu. Neki ljudi to ne mogu shvatiti, misle da taj put mora ići tako da žena prvo nađe muža, pa nakon toga rađa djecu. U brak nisam vjerovala ni tada, ali u partnerstvo da, u njega vjerujem i dan danas. Mislim da žene sve više ne žele paralelne živote pod jednim krovom, lagano umiranje u odnosima u kojima ne mogu rasti, u kojima se ne osjećaju poštovano i dobro, primijećeno i uvaženo, svjesne da je lakše dijeliti svakodnevnicu tih rutinizirajućih kućnih obaveza izvan romantičnih odnosa, u životnom, praktičnom partnerstvu s drugim ženama. Taj oblik višestrukih, povezanih kućanstava već se pojavljuje u postindustrijskim društvima jer ljudi traže načine kako podijeliti troškove života. Preskupo je živjeti sam kao samohrani roditelj. Kao samohrana majka dvoje djece pomislim koliko bi bilo jednostavnije da se nekoliko samohranih majki organizira i živi u većem kućanstvu i na taj način dijeli životne troškove i obaveze svakodnevnog kućanskog rada. U naslućivanju takve mogućnosti vjerujem da se mnogim muškarcima diže kosa na glavi u strahu od gubitka privilegija koje su se generacijama razvijale kao neprikosnovene, kao nešto što se ne propituje. Odgajane smo i mi žene da je brak ono što svaka žena želi, sve priče završavaju brakom, a nitko ne govori kako izgleda prvo dizanje kredita ili prva neprospavana noć nakon izlaska iz rodilišta. Ta bajka o braku je nešto što se prodaje ženama kao njihovo najveće životno postignuće, iako nam nitko ne kaže da su, u svom tom čišćenju, kuhanju, odgoju i emocionalnom radu, muškarci ti koji puno više pazare od nas.”
Извор: Antonija Petričušić: Ženama se prodaje bajka o braku – Portal Novosti
Fadil Jonuz / blog "slobodna zona" 
Profesorka je sve rekla tačno, osim što je prećutala dve važne stvari:
1. Od postanka civilizacije, odnosno nastanka braka, uvek je bilo žena koje su neudate.
2. Na današnjem stepenu razvoja društva, u postmodernističkoj eri, niko žene i ne prisiljava na brak.
Ako ga ne žele, ne moraju nikad ući u takvu vrstu odnosa.
Sa pravne tačke gledišta, brak je dobrovoljna stvar.
Ali, o vrednostima braka je govoriti glupo iz pozicije posmatrača, iz pozicije negacije postojanja braka uopšte.
I istraživač kada želi da ispita jedan deo sveta, uputi se tamo, makar to bio i Antarktik.
Svakako, profesorka ima pravo da misli šta hoće i da radi sa svojim životom šta želi.🙂
VolimVolim